autoportret, Marino Tartaglia
autoportret, Miroslav Kraljević Autoportret s
lulom
autoportret, Albrecht Dürer Autoportret, München, Alte Pinakothek
autoportret, Francisco Goya y Lucientes
autoportret (grčki: autos sam; francuski: portrait), prikaz vlastitog lika u slici, grafici ili skulpturi, na fotografiji te videu ili filmu; podvrsta portreta; prikaz glave i lica, rjeđe čitava lika. Prikazivanje vlastitog lika javlja se već u egipatskoj umjetnosti (oko ←2650), a Plutarh spominje autoportret Fidije ←438. na skulpturi Atene. Među najstarijim poznatim autoportretima nove ere smatra se lik zlatara Volvinusa iz IX. stoljeća, a u Hrvatskoj lik majstora korskih klupa u Splitu iz XIII. Autoportret se pojavljuje u tzv. asistencama, autorov lik na sakralnim, mitološkim i povijesnim kompozicijama od → Giotta nadalje na slikama → Masaccia, → Sandra Botticellija, → Rafaela, → Hieronymusa Boscha, → Hansa Memlinga i dr. Autoportret kao samostalno likovno djelo slikali su → Antonello da Messina, → Giovanni Bellini, → Andrea del Sarto, → Giorgione, → Tizian, → Julije Klović, → Leonardo, → Albrecht Dürer, → Michelangelo i dr. Slikar Antonio Moro uvodi slikarske rekvizite i štafelaj kao atribute autoportreta. U XVI. stoljeću pojavljuje se tip skupne obiteljske slike s autoportretom slikara, najprije u Italiji (→ Pordenone, → Jacopo Bassano); kod Flamanaca (→ Peter Paul Rubens, → Cornelis de Vos). Najveći je majstor autoportreta → Rembrandt (oko 100 ulja, grafika i crteža). Od → Goye do → Cézannea, → van Gogha, → Matissea, → Picassa i → Kokoschke, velik broj slikara bavio se autoportretom; njihovi se radovi kreću od naturalizma i realizma sve do kubističkog, ekspresionističkog i nadrealističkog pristupa. U hrvatskom slikarstvu i kiparstvu autoportretisti su → Vjekoslav Karas, → Vlaho Bukovac, → Toma Rosandić, → Josip Račić, → Nasta Rojc, → Slava Raškaj, → Ljubo Ivančić i dr. Najveća je svjetska zbirka autoportreta Collezioni degli Autoritratti (galerija Uffizi, Firenca).