JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA

a

a 1. Prvo slovo latinice i mnogih drugih alfabeta. 2. mat Oznaka za opći broj, pravac, stranicu geometrijskog lika. 3. log Simbol univerzalnog afirmativnog suda. 4. glazb Šesti stupanj ljestvice građene na tonu c; u harmoniji: a i A… Nastavi čitati

à la bonne heure

à la bonne heure (francuski), uzvik odobravanja u značenju: u dobar čas!; tako valja!; bravo!; upravo tako! i slično.

à la carte

à la carte (francuski), prema jelovniku, slobodan izbor ponuđenih jela u gostionici ili restoranu, za razliku od već određenog izbora jela (meni).

a limine

a limine (latinski: s praga), od samog početka, u cijelosti (na primjer: nešto odbiti).

à propos

à propos (francuski), u pogledu (toga), u vezi (s tim), što se tiče (toga), što sam htio reći.

a tempo

a tempo (talijanski) 1. Odmah, pravodobno, u pravi čas, na vrijeme. 2. glazb Oznaka za vraćanje na prvotni tempo, nakon ubrzanja ili usporavanja; točno po taktu.

à tout prix

à tout prix (francuski), pod svaku cijenu.

a.D. ili A.D.

a.D. ili A.D., kratica za anno Domini (latinski: ljeta Gospodnjeg). → anno

Aasen, Ivar Andreas

Aasen, Ivar Andreas, norveški književnik i filolog (Ørsta, 5. VIII. 1813 – Kristiania, danas Oslo, 23. IX. 1896). Skupljao jezičnu građu i objavio gramatiku i rječnik norveškoga narodnog jezika. Kombinirajući dijalekte, utemeljio novonorveški jezik… Nastavi čitati

ab origine

ab origine (latinski), od početka, od iskona, odvajkada.

ab ovo

ab ovo (latinski) 1. Od početka. 2. Potanko, iscrpno; naširoko i nadugačko pričanje; uzrečica ab ovo usque ad mala (od jajeta sve do jabuka), u značenju od početka do kraja, potječe od rimskog običaja da se ručak započinje jajima… Nastavi čitati

ab urbe condita

ab urbe condita (latinski), od osnutka grada; starorimsko datiranje vremena koje počinje s godinom kada je prema legendi Romul utemeljio Rim (←753. godina); kratica: a.u.c.

abazinski jezik

abazinski jezik, jezik Abazina (samonaziv abaza), koji žive u Karačajevsko-čerkeskoj oblasti u pokrajini Stavropol’a, na jugu Rusije, te dio u Turskoj; ukupno oko 30 000 govornika. U rodoslovnom smislu dio → abhaskoga jezika, no zbog odvojenosti od… Nastavi čitati

abeceda

abeceda 1. Sustav pismenih znakova (slova) u kojemu jedan znak odgovara jednom glasu; češći općenitiji naziv → alfabet. → pismo. 2. Naziv za utvrđeni red slova; najčešće se naziv upotrebljava za latinična pisma – hrvatska abeceda, slovenska abeceda,… Nastavi čitati

abecedarij

abecedarij (latinski: abecedarium) 1. Početnica iz koje se uče slova, tj. čitanje i pisanje. 2. Popis imena ili pojmova poredanih abecednim redom. Sinonim alfabetar; abecedirati, poredati abecednim redom.

Abegjan, Manuk

Abegjan, Manuk, armenski lingvist, folklorist i književni povjesničar (Astapat, Azerbajdžan, 29. III. 1865 – Erevan, 25. IX. 1944). Napisao povijest armenske književnosti u razdoblju od V. do XIII. stoljeća Proučavao staro i novije armensko narodno… Nastavi čitati

aberacija

aberacija (latinski: aberratio zastranjivanje) 1. opć Odstupanje od nečega što je uobičajeno ili što se smatra normalnim, i sl.  2. U biologiji, manje odstupanje (na primjer u veličini, obliku, boji) od svojstava tipičnih za neku biljnu ili životinjsku vrstu.… Nastavi čitati

abhaski jezik

abhaski jezik, jezik Abhaza, koji žive u Abhaskoj Republici u Gruziji te djelomice u Turskoj, ukupno oko 90 000 govornika. Pripada abhaskoadigejskim jezicima (sjeveroistočni kavkaski, → sjevernokavkaski jezici). Ima četiri dijalekta: dva južna ili abhaska (abžujski i bzipski,… Nastavi čitati

abhasko-adigejski jezici

abhasko-adigejski jezici (sjeverozapadni kavkaski jezici), skupina → sjevernokavkaskih jezika, u kojoj su abhaski, adigejski, abazinski, kabardinski i ubiški. Unutar skupine međusobno su bliži adigejski i abazinski s jedne strane te adigejski i kabardinski s druge (ta se dva zajedno… Nastavi čitati

abhidhama-pitaka

abhidhama-pitaka, jezik kojim je pisan kanon budističke religije; kanon se sastoji od sedam knjiga i obuhvaća vjerske propise, propovijedi, te osnovna načela budističkog naučavanja.