 |
|
| Službeni naziv: | Republika Azerbajdžan; Azärbaycan Respublikasi |
| Površina: | 86 600 km2 |
| Stanovništvo | (2012): 9 493 600 (109,6 stanovnika/km2); 53% gradsko (2012) |
| Glavni grad | Baku (Bakı), 2 064 900 stanovnika (2009) |
| Upravna podjela | 54 provincije (rayon), 9 gradova (sahar), AP Gorski Karabah i AR Nahičevan |
| Službeni jezik | azerbajdžanski |
| Valuta | azerbajdžanski manat (AZM) = 100 gopika |
Azerbajdžan, država u jugozapadnoj Aziji, u istočnom dijelu Zakavkazja, graniči s Iranom na jugu, Armenijom na zapadu, Gruzijom i Rusijom na sjeveru, a na istok izlazi na Kaspijsko jezero. Pripada mu velika eksklava Nahičevan između Irana, Turske i Armenije.
Prirodne značajke
džamija Taza Pir
Azerbajdžan je pretežito planinska zemlja; na sjeveroistočnom pograničnom području pruža se Kavkaz s najvišim vrhom Azerbajdžana. Bazar Djuzi (4466 m), visoki planinski zid s dubokim klancima planinskih tokova; seizmički aktivno područje. Na jugozapadu lanci Maloga Kavkaza i Karabaško visočje, a na krajnjem jugoistoku Tališko visočje. Središnji dio zauzima prostrana dolina Kure i njezina pritoka Araksa. Eksklava Nahičevan (oko 6% ukupne površine Azerbajdžana) nalazi se na području Armenskog visočja. Obala Kaspijskog jezera je na 28 m ispod morske razine; u sjevernom dijelu Azerbajdžana je nerazvedena, južno od Apšerona nekoliko većih zaljeva. U istočnom dijelu zemlje prevladava suptropska klima koja je uglavnom suha, a samo na jugozapadu je vlažna (do 1400 mm oborina); duga, topla ljeta (srednja temperatura kolovoza 27 °C). U ostalim dijelovima uglavnom suha kontinentska klima s velikim godišnjim amplitudama temperature, lokalno modificirana reljefom. Vegetacija je u nižim dijelovima polupustinjska i stepska, na višim šume (11% površine Azerbajdžana) i planinski pašnjaci. Ozemlje Azerbajdžana odvodnjava se u Kaspijsko jezero, najvećim dijelom preko rijeke Kure i njezinih pritoka od kojih je najveći Araks. U dolini tih rijeka gusta mreža kanala za natapanje; najveći je Karabaški kanal (172 km) koji rijeku Araks povezuje s akumulacijskim jezerom Mingäçevir na rijeci Kuri. Ostale veće rijeke: Pirsagat, Akera i Terter.
Stanovništvo
Oko 90,6% stanovnika su Azerbajdžanci, od ostalih najviše ima Rusa, Armenaca i Tatara. Većina Armenaca živi u području AP Gorski Karabah koje je od 1990. predmet sukoba dviju zemalja; mnogobrojni Armenci izbjegli su u matičnu zemlju. Najgušće je naseljen poluotok Apšeron na zapadnoj obali Kaspijskog jezera gdje je i glavni grad Baku, te središnja nizina i prigorja planina. U gradovima živi 53% stanovništva, a uz Baku najveći su Gäncä (313 300 stanovnika/2009), Sumqayıt (312 000 stanovnika/2010), Mingäçevir (100 000 stanovnika/2008). Porast stanovništva od 1%/god. (1990–97) nešto je manji od prirodnog porasta; trećina stanovništva mlađa je od 15 godina, 8% starije od 60 godina; očekivano trajanje života 71,6 godina. Azerbajdžanci su islamske vjere, armenska i ruska manjina kršćanske. Procjenjuje se da je manje od 1% stanovništva nepismeno, obvezno je osmogodišnje školovanje, sveučilište u Bakuu utemeljeno 1919.
Gospodarstvo
naftno i plinsko podmorsko ležište Sangačkaly kraj otoka Pesčanji, Kaspijsko jezero
Azerbajdžan je najslabije razvijena zakavkaska zemlja s visokom nezaposlenošću i niskim životnim standardom (10 700 USD/stanovniku). Od osamostaljenja prelazak na tržišno gospodarstvo, ali promjene su spore. Glavne zapreke napretku su sukobi s Armenijom oko Gorskoga Karabaha, nepovoljna gospodarska struktura i prekinute trgovačke veze iz doba SSSR-a. U poljoprivrednoj proizvodnji veliko značenje ima natapanje (oko 70% obrađenih površina); glavni usjev su žitarice, važni su pamuk, voće i povrće, grožđe, duhan; u planinskim područjima stočarstvo. Ribarstvo u Kaspijskom jezeru i proizvodnja kavijara u opadanju zbog onečišćenosti. Oslonac gospodarstva su crpljenja nafte i plina u priobalju Kaspijskog jezera (u novije vrijeme i iz jezerskog dna), što je glavno rudno bogatstvo, izvor energije i važna industrijska sirovina. Od drugih ruda olovo i cink, željezo i bakar. U doba SSSR-a usmjerenost na baznu industriju (rafinerije, strojarska industrija), u novije doba važna je i proizvodnja umjetnih gnojiva, herbicida, umjetne gume, plastike, električnih uređaja, prehrambena i tekstilna industrija. Više od polovice vrijednosti izvoza daju nafta i derivati, slijede pamuk i tekstil, oprema za crpljenje nafte; uvoze se strojevi i oprema, hrana, kovine. Glavni partneri: Turska, Rusija, Ukrajina, Iran, Kina, Italija. U teretnom prometu najvažniji cestovni i željeznički promet (veze s Batumijem na Crnome moru), ali je Baku važna luka (tranzit prema Turkmenistanu).
BNP (2012) 68,8 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2012):
poljoprivreda 6%, industrija 63,8%, usluge 30,2%
Udio zaposlenih po sektorima (2008):
poljoprivreda 38,3%, industrija 12,1%, usluge 49,6%
Nezaposlenih (2012) 1%
Inflacija (2012) 1,8 %, (8,1%, 2011), (20%, 1996)
Realan rast gospodarstva (2012) 3,8 %
Uvoz (2012) 10,06 mlrd. USD
Izvoz (2012) 30,96 mlrd. USD
BNP (2012) 68,8 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2012):
poljoprivreda 6%, industrija 63,8%, usluge 30,2%
Udio zaposlenih po sektorima (2008):
poljoprivreda 38,3%, industrija 12,1%, usluge 49,6%
Nezaposlenih (2012) 1%
Inflacija (2012) 1,8 %, (8,1%, 2011), (20%, 1996)
Realan rast gospodarstva (2012) 3,8 %
Uvoz (2012) 10,06 mlrd. USD
Izvoz (2012) 30,96 mlrd. USD
Povijest
utvrda Mardakyan
Od ←VIII. stoljeća područje današnjeg Azerbajdžana naseljavala su plemena Medijaca, a potom je bilo uključeno u sastav Perzijskoga Carstva. Polovicom VII. stoljeća Arapi su osvojili Azerbajdžan, te su uveli islamsku vjeru i kulturu. U XI. stoljeću osvojili su ga Seldžuci. Godine 1231. mongolska vojska napala je Azerbajdžan, a potkraj XIV. stoljeća i vojska Timura Lenka. U razdoblju od XV. do XVIII. stoljeća najsnažniji utjecaj na Azerbajdžan izvršili su Osmanlije i Perzijanci. Dok je u XVII. stoljeću bio pod vlašću Perzije, nakon perzijsko-ruskog rata 1804–13. mirovnim ugovorima iz 1813. i 1828. dio teritorija pripao je Rusiji. Tada uspostavljene granice nisu se mijenjale do danas. Koncem XIX. stoljeća počinje se razvijati naftna industrija. Sovjetsku vlast, uspostavljenu tijekom Oktobarske revolucije 1917, srušili su 1. VII. 1918. musavatisti, pripadnici azerbajdžanske Muslimanske demokratske stranke Musavat (Jednakost), uz pomoć Britanaca. Oni su proglasili neovisnu državu, no u svibnju 1920. porazila ih je Crvena armija. Potom je Azerbajdžan proglašen Sovjetskom Socijalističkom Republikom. Zajedno s Gruzijom i Armenijom, od 1922. čini Zakavkasku Sovjetsku Federativnu Socijalističku Republiku, a od 1936. je konstitutivna republika SSSR-a. 30. VIII. 1991, nakon raspada SSSR-a, Azerbajdžan je proglasio neovisnost. Od 1989. u ratu je s Armenijom zbog Gorskoga Karabaha (područja u Azerbajdžanu naseljenog Armencima). Početkom 1992. primljen u UN. Od stjecanja neovisnosti izvršena su tri državna udara i dva neuspješna pokušaja; od 1993. do 2003. na vlasti je bio Gejdar Alijev, kojega je naslijedio njegov sin Ilham.