Ljubo Babić Moj kraj (Zagorje), Zagreb, Moderna galerija
Ljubo Babić Crveni stjegovi, 1921., Zagreb, Hrvatski povijesni muzej
Babić, Ljubo, hrvatski slikar i povjesničar umjetnosti (Jastrebarsko, 14. VI. 1890 – Zagreb, 14. V. 1974). Završio Akademiju u Münchenu i Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je 1915. u svojemu atelijeru otvorio Modernu slikarsku školu, a potom više od četiri desetljeća predavao na zagrebačkoj Akademiji. Član grupe → Medulić, suosnivač Grupe trojice. Jedan od najznačajnijih hrvatskih slikara portreta, krajolika, mrtvih priroda i figuralnih kompozicija. Nakon ranoga simbolističkog (Udovice) i kratka ekspresionističkog razdoblja (Crveni stjegovi), razvijao se prema izrazitome kolorističkom slikarstvu (ciklusima krajolika iz Hrvatskog zagorja, Like, Dalmacije – Moj rodni kraj); sjajne impresije zabilježene akvarelom i pastelom s putovanja Španjolskom, Italijom i Dalmacijom. Iznimno plodan scenograf zagrebačkih kazališnih kuća za koje je od 1918. postavio brojne drame, balete i opere (William Shakespeare, Na tri kralja). Napisao više djela iz povijesti umjetnosti (Umjetnost kod Hrvata; Daumier; Francusko slikarstvo XIX. st.); organizirao i koncipirao značajne kulturne akcije, izložbe te postave galerija i muzeja. Ilustrirao velik broj knjiga; radio nacrte za plakate, predmete umjetničkog obrta i interijere.