Stjepan Babić
Babić, Stjepan, hrvatski jezikoslovac kroatist (Oriovac, 29. XI. 1925). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1955, doktorirao 1962. (Sufiksalna tvorba pridjeva u suvremenom hrvatskom ili srpskom književnom jeziku, objavljeno u Radu JAZU 1966). Od 1975. do umirovljenja 1991. redoviti profesor. Bavi se gramatikom (naročito tvorbom riječi), pravopisom i dr. Glavna djela: Jezik – školski leksikon (1. izd. 1963, 6. izd. 1967), Hrvatski pravopis (s → Božidarom Finkom i → Milanom Mogušem, 1. izd. 1972 = 1990, 5. izd. 2000), Gramatika hrvatskog jezika – priručnik za osnovno jezično obrazovanje (sa Stjepanom Težakom, 1. izd. 1966; 11. izd. 1996), Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku (1. izd. 1986, 2. izd. 1991), Hrvatska jezikoslovna čitanka (1990), Sročnost u hrvatskome književnome jeziku (1998), Hrvatski jezik u političkom vrtlogu (1990), Tisućljetni jezik naš hrvatski (1991) i dr. Član HAZU. Urednik časopisa Jezik.