Babić, Toma, hrvatski vjerski pisac i jezikoslovac (Velim, kraj Skradina, oko 1680 – Šibenik, 31. VII. 1750). Franjevac, pripadao provinciji Bosne Srebrene; djelovao kao župnik u srednjoj Dalmaciji, gvardijan na Visovcu i u Kninu; generalni vikar skradinskog biskupa, član upravnog vijeća Bosne Srebrene. Napisao štokavski gramatički udžbenik: Prima grammaticae institutio (Venecija, 1712, 1745). Vrlo je popularno njegovo djelo Cvit razlika mirisa duhovnoga (Venecija, 1726), koje sadrži katekizam, molitve i duhovne pjesme. U narodu je prozvano “Babuša” i do kraja XIX. stoljeća doživjelo 7 izdanja. Osobito su velik utjecaj imale pjesme pa su mnoge od njih s vremenom prihvaćene u puku kao narodne pjesme.