babilonska religija, nastaje uglavnom u sumersko doba. Svaki je grad častio svoje božanstvo, čineći krug bogova “službenika”. Poslije uzimaju bogove od drugih naroda, npr. Enlil iz Nippura častio se kao gospodar bogova Enki; Inana, kći nebeskog boga Ana iz Uruka, odgovara u sumersko vrijeme slici Ištar; Dumuzi se častio kao Tamuz itd. Bog Sunca Utu postaje Šamaš; Marduk, gradski bog Babilona, postaje glavni bog carstva (oko ←1700) kada Babilon postaje glavni grad. Kult je imao moćno svećenstvo. Babilonski mitovi (stvaranje svijeta, opći potop) raširili su se u mnoge prednjoazijske narode, također kod Židova.