Đuro Baglivi
Baglivi (Armeno), Đuro, hrvatski liječnik (Dubrovnik, 8. IX. 1668 – Rim, 17. VI. 1707). Školovali su ga dubrovački isusovci, godine 1684. posinio ga je Pier Angelo Baglivi, liječnik u gradu Lecceu (Apulija). Medicinu studirao u Napulju i Salernu (1688), nakon čega se bavi eksperimentalnom medicinom u Bologni kao učenik i suradnik znamenitoga Marcela Malpighija. Od 1692. djeluje u Rimu kao papinski liječnik te profesor anatomije i teorijske medicine na Sveučilištu Sapienzi. U djelu De praxi medica (1696) prikazao je metode i zadaće kliničke medicine, upozorivši na važnost proučavanja kliničkih simptoma, anatomskih sekcija, mikroskopskih istraživanja i fizioloških pokusa. U djelu De fibra motrice et morbosa (1700) tumači da je sjedište fizioloških i patoloških zbivanja u biološkim vlaknima. Jedan od začetnika tzv. fibrilarne patologije i jedan od najistaknutijih predstavnika ijatrofizike, bio je jedan od najvećih medicinskih autoriteta svojeg vremena; uvijek je s ponosom isticao svoje dubrovačko podrijetlo.