Baku (azerbajdžanski: Baki), glavni i najveći grad Azerbajdžana, leži na zapadnoj obali Kaspijskog jezera, na južnoj strani poluotoka Apšerona, najbolja luka na Kaspijskom jezeru, 2 092 400 stanovnika (2011). U X. stoljeću spominje ga arapski geograf Al-Masudi kao utvrdu, trgovačko središte i luku koja se ne zaleđuje; u XIII. i XIV. stoljeću pod Mongolima, 1723. osvaja ga Petar Veliki, od 1735. ponovno perzijski. Od 1806. ruski, od 1920 glavni grad Azerbajdžanske Republike u SSSR-u. Središnji dio grada s očuvanim zidinama, tornjem iz XII. stoljeća, džamijom i minaretom iz XI. stoljeća i drugim zgradama, orijentalnog je tipa i izgrađen na terasama u obliku amfiteatra oko zaljeva. Novi dio grada pravilne je strukture i pruža se uz obalu. Osnova su razvoja nalazišta nafte koja se crpi od 1871; danas crpljenje prošireno na dno Kaspijskog jezera. Naftovod do Batumija (Gruzija) na Crnome moru (izgrađen 1900), također izvoz nafte i derivata brodovima preko Volge; dobre željezničke veze. Baku je glavno industrijsko središte zemlje; osim vodeće petrokemijske industrije, važne su strojarska, brodograđevna, elektrotehnička, kemijska, građevinska, prehrambena i tekstilna industrija. Glavne industrijske zone su u istočnom i jugoistočnom dijelu grada te u mnogim satelitskim gradovima. Kulturni i obrazovni centar, sveučilište, muzeji, akademija.