mikrofilm, film. vrpca duga obično 30 m (širine 8, 16, 35 i 70 mm), za pohranjivanje, prenošenje i reprodukciju dokumenata koji se mogu umanjti 5–30 puta. Vrste mikrofilma: srebreno-halogenidni film za arhivske master-negative, dijazo-film za izradu međukopija s mastera, i vezikularni film za izradu pozitiva za korištenje i posudbu. Značajno sredstvo za zaštitu vrijednih dokumenata. EROMM (engl. European Registry of Microfilm Masters), baza podataka postojećih mikrooblika u najvažnijim eur. knjižnicama, bilježi koja su djela mikrofilmirana i gdje se nalaze. Zbirka mikrofilmova naziva se mikroteka.