balkanski jezični savez (balkanski jezici), naziv za jezičnu zajednicu koju tvore bugarski, makedonski, srpski (s tim da neke značajke zahvaćaju i crnogorski, bošnjački i hrvatski), albanski, grčki, rumunjski (te arumunjski i meglenorumunjski). Zbog raznih međudjelovanja ti jezici imaju neke zajedničke jezične značajke, npr. udarni naglasak (izuzetak su neki bugarski, makedonski i srpski govori), srednji neutralni samoglasnik, ujednačivanje genitiva i dativa, kategorije određenosti i neodređenosti, postpozitivni član, tvorba futura s pomoću 3. lica jednine i pomoćnoga glagola htjeti, gubitak infinitiva i dr. U leksiku su zajedničke mnogobrojne posuđenice – npr. od novijih turcizmi. Središta utjecaja razna u raznim vremenima: balkanski latinski i romanski, bizantski grčki, turski, slavenski. Izgleda da je podrijetlo balkanskog jezičnoga saveza u nekome dubljem jezičnom sloju, koji je utjecao na starije jezično stanje albanskog i rumunjskog jezika, pa su utjecaji išli dalje na novije jezične slojeve.