Baltičko more
Baltičko more (njemački: Ostsee, švedski: Östersjön, ruski: Baltijskoje more, finski: Itämeri, poljski: Morze Bałtyckie), more u sjevernoj Europi, dio Atlantskog oceana koji odvaja Skandinavski poluotok od trupa Europe; sa Sjevernim morem povezano preko morskih prolaza → Kattegata i → Skagerraka; 423 000 km2, prosječna dubina 48 m, najveća 459 m (dubina Landsort, sjeverno od švedskog otoka Gotlanda). Razvedena obala, uz više manjih i nekoliko velikih zaljeva (Riški, Finski, Botnički); među otocima ističu se Sjæland, Rügen, Bornholm, Öland, Gotland, Saaremaa, Hiiumaa i Ålandsko otočje. Dno Baltičkoga mora sastoji se od nekoliko kotlina međusobno odvojenih plitkim pragovima koji otežavaju cirkulaciju vode i vezu s Atlantskim oceanom. Zbog toga, kao i zbog velikog priljeva slatke vode, slanoća Baltičkoga mora smanjuje se s udaljenošću od Atlantskog oceana; u prolazima Skagerrak i Kattegat iznosi oko 30‰, kod Kopenhagena 10‰, u Finskom zaljevu 5–6‰, a u Botničkome 1‰. Zbog slanoće i vrlo slabog utjecaja Golfske struje, sjeveroistočni dijelovi zaleđuju se nekoliko mjeseci: Riški i Finski zaljev 2–4 mjeseca, a Botnički 3–5, na krajnjem sjeveru i 7 mjeseci. Slijevu Baltičkoga mora pripada gotovo petina površine Europe; glavni su pritoci Odra, Wisła, Nemunas (Njemen), Daugava, Neva, a važne su i brojne kraće, ali vodom bogate rijeke sa Skandinavskoga poluotoka. Na Baltičko more izlazi 9 zemalja i za mnoge od njih ono je važan prometni put. Najveće su luke Kopenhagen u Danskoj, Kiel i Rostock u Njemačkoj, Gdańsk i Gdynia u Poljskoj, Kaliningrad i Sankt Peterburg u Rusiji, Klaipëda u Litvi, Riga u Letoniji, Tallinn u Estoniji, Helsinki u Finskoj te Stockholm i Malmö u Švedskoj. Najkraća veza Baltičkoga sa Sjevernim morem ide preko Kielskoga kanala, a kanalima je povezano i s Bijelim morem te plovnim sustavom Volge.