Honoré de Balzac
Balzac, Honoré de, francuski književnik (Tours, 20. V. 1799 – Pariz, 18. VIII. 1850). Začetnik i jedan od najvećih pisaca europskoga realizma. Nakon poslovnog bankrota 1825–27, započeo pisati ustrajno sve do smrti. Autor golema ciklusa pod zajedničkim imenom Ljudska komedija (La Comédie humaine, 1831–50), koji obuhvaća 90-ak romana i novela (zamišljena su bila još 52 djela). Na dvadesetak tisuća stranica Balzac “sociološkim realizmom” gradi sliku epohe, analizirajući njezine društvene, političke, gospodarske i kulturne prilike. Ciklus je zamišljen u tri dijela: u prvom, pod imenom Analitičke studije, nalazimo Fiziologiju braka, u drugom, Filozofskim studijama, izdvajaju se Chagrinska koža i Traženje apsolutnog, dok treću skupinu, Studije društvenog života, čine romani iz privatnog (Pukovnik Chabert; Čiča Goriot), provincijskog (Ljiljan u dolu; Eugénie Grandet; Izgubljene iluzije), pariškog (Sjaj i bijeda kurtizana), političkog, vojničkog i seoskog života (Seljaci; Seoski župnik; Seoski liječnik). Među važnija Balzacova djela ubrajaju se još i Vragolaste priče.