Banat, pokrajina u jugoistočnoj Europi omeđena Južnim Karpatima na istoku, te rijekama Mureş na sjeveru, Tisom na zapadu i Dunavom na jugoistoku. Zauzima jugoistočni dio Panonske nizine, prostire se malim dijelom u Mađarskoj, a većim u Rumunjskoj i Srbiji; sjeverni dio je izrazita ravnica, na jugu prelazi u valovit kraj, a na istoku u šumovita pobrđa. U reljefu se ističu Tamiška i Deliblatska lesna zaravan. Uglavnom plodna crnica koja omogućava uzgoj pšenice, kukuruza, suncokreta i dr., značajno vinogradarstvo i stočarstvo. Glavna središta: Temišvar u Rumunjskoj, Zrenjanin i Pančevo u Srbiji. U II. stoljeću u sastavu rimske pokrajine Dacije. U vrijeme doseobe naroda područjem Banata prolaze Goti, Huni, Gepidi, Avari, Bugari i Slaveni. U srednjem vijeku dio ugarske države. Pod turskom vlašću kao Temišvarski vilajet od 1552. do 1717. Naseljavanje Banata intenzivnije započinje u razdoblju nakon prestanka turske vlasti (kraj XVII. i poč. XVIII. stoljeća). Do 1873. uključen u Vojnu granicu (Tamiški Banat); od 1873. prisjedinjen Ugarskoj. Godine 1918. zapadni dio uz Tisu i Dunav pripojen Kraljevini SHS. Hrvatsko naseljavanje Banata (skupine iz Like, Modruša, okolice Petrinje i Gline) odvijalo se poglavito na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće (naselja Perlez, Opovo, Starčevo i Borču). Početkom XIX. stoljeća na poticaj zagrebačkog biskupa → Maksimilijana Vrhovca, skupina Turopoljaca naseljava sela Klariju, Keču i Hrvatsku Neuzinu.