Banija (Banovina)

Banija (Banovina), povijesna pokrajina na jugoistoku središnje Hrvatske, južno od Siska, dio nekadašnje Vojne krajine; na rubu panonskog područja, omeđena Kupom na sjeveru i sjeveroistoku, Glinom na zapadu, kopnenom granicom prema BiH na jugu, a granicom na Uni na jugoistoku. Pretežito brdovito područje prosječne visine 300 m; Zrinska gora, s vrhom Piramidom (616 m), glavno je uzvišenje i izvorište mnogih tokova čijim je dolinama ispresijecano okolno područje. Banija je velikim dijelom pošumljena, naseljena je znatno ispod državnog prosjeka. Glavno središte Petrinja, a slijede Hrvatska Kostajnica, Dvor i Glina. Prostor je rano naseljavan; u srednjem vijeku na Baniji se nalaze utvrde hrvatskih knezova Babonića i Zrinskih te posjedi cistercita (Topusko) i templara (Gora). Banijom je prolazila važna prometnica sjever–jug prema Dubici, koja se tada izdvaja kao razvijeno prometno-trgovačko središte. Rana opasnost od Turaka potakla je organizirani ustroj obrane (razmještaj banske vojske diljem utvrda na Baniji). Tada se na području bivših slavonskih županija (Dubička, Gorska i Gorička) ustrojava Petrinjska ili Kupska krajina, koja se nakon Karlovačkog mira (1699) proširuje uz Unu (od Jasenovca do Karlovačke krajine). Car Leopold I. predaje 1704. to područje pod neposrednu upravu bana (Banska krajina, Banska zemlja, Banovina). Razvojačena 1873. i sjedinjena s građanskom Hrvatskom 1881. U vrijeme opstojanja vojno-pograničnog ustroja Banije utvrđeni su, prema načelima suvremenog vojnog graditeljstva, gradovi Petrinja, Glina i Kostajnica. Uz utvrde se u XVIII. stoljeću razvijaju i trgovišta te postupno s njima srastaju u cjelinu.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: