Banka za međunarodna namirenja (engleski: Bank for International Settlements – BIS) utemeljena je 1930. u Baselu kao institucija za suradnju središnjih banaka i njihova međusobna plaćanja. BIS je profitna organizacija s kapitalom od 1,5 mlrd. CHF koji je podijeljen na 600 000 dionica. Dioničari su 27 europskih i 5 izvaneuropskih središnjih banaka (SAD, Kanada, Japan, Australija i Južna Afrika) te jedan broj privatnih dioničara (bez prava glasa). Više od 80% središnjih banaka u svijetu ima depozite u BIS-u (1991. iznosili su oko 70 mlrd. USD, dakle oko 10% ukupnih svjetskih deviznih pričuva). Središnjim bankama zemalja članica BIS daje isključivo kratkoročne kredite za održavanje vanjske likvidnosti pod uvjetima povoljnijima od komercijalnih banaka. Bankom upravlja odbor koji čine guverneri središnjih banaka i drugi imenovani ili izabrani članovi. U prvim godinama postojanja Banka se bavila njemačkim reparacijama. Nakon II. svjetskog rata sudjelovala je u provedbi Marshallova plana i u međunarodnim obračunima u okviru Europske platne unije, odnosno poslije Europskog monetarnog sporazuma. Ima i funkciju pomoćnog organa Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.