Baranović, Krešimir, hrvatski skladatelj i dirigent (Šibenik, 25. VII. 1894 – Beograd, 17. IX. 1975). Glazbu učio u Zagrebu, Beču i Berlinu. Od 1914. do 1943. (s kraćim prekidima) dirigent i (1929–40) direktor Zagrebačke opere, 1943–46. dirigent u Bratislavi i od 1945. u Beogradu (1951–61. direktor Beogradske filharmonije). Redoviti član JAZU i dopisni SANU, dobitnik Nagrade AVNOJ-a (1971). Izvodio djela istaknutih predstavnika glazbenoga romantizma, naročito slavenskih, kao skladatelj povezivao glazbeni folklor (osobito iz Hrvatskoga zagorja) sa suvremenim izražajnim sredstvima. Skladao opere (Striženo-košeno, 1932; Nevjesta od Cetin-grada, 1942), balete (Licitarsko srce, 1924; Imbrek z nosom, 1935; Kineska priča, 1955), djela za orkestar (Koncertantna predigra, 1916; Poème balkanique, 1926), kantate (Pan, 1957), popijevke (ciklus Z mojih bregov 1927, Iz osame, 1944).