Barbara, sv., rodom iz Heliopolisa u Egiptu ili Nikomedije u Maloj Aziji (III. stoljeće); lijepa i pametna kći bogata poganina, koji je za nju sagradio bogato opremljenu kulu gdje su je budno čuvali da joj se ne bi netko približio. Zanimala se za kršćanstvo i o tome pisala crkvenom ocu Origenu, koji joj je poslao svećenika Valentina. Ovaj je, prerušen u liječnika, pouči u vjeri i krsti. Kad je za to čuo njezin otac, predaje ju vlastima koji je podvrgnu mukama i na kraju joj sam otac odrubi glavu. Nakon toga otac pogine udarcem munje. Od srednjeg vijeka jedna od najomiljenijih i najviše prikazivanih svetica u ikonografiji; najčešći simboli: kalež s hostijom i kula; zaštitnica rudara, vatrogasaca, graditelja, topnika, zvonara i sl.