Barić, Henrik, hrvatski jezikoslovac balkanolog (Dubrovnik, 28. I. 1888 – Beograd, 3. IV. 1957). Studirao poredbenu gramatiku u Grazu i romanistiku u Beču. Od 1920. docent, poslije izvanredni i redovni profesor nekoliko lingvističkih područja u Beogradu. Od 1954. u Sarajevu; ravnatelj Balkanološkog instituta. Urednik časopisa Arhiv za arbanasku starinu, jezik i etnologiju (1923–28) i Godišnjaka Balkanološkoga instituta (od 1957). Analizom Milanskoga odlomka utvrdio da je on napisan koncem XIV. stoljeća, pa ga je tako odredio kao prvi poznati dokument albanskog jezika. Pokazao da balkanski romanitet nije posebno povezan s južnotalijanskim (kako je mislio → Matteo Bartoli). Proučavao paleobalkanske jezične ostatke; albanski jezik smatrao je nastavkom tračkoga. Djela: Albansko-rumunjske studije (1919), O uzajamnim odnosima balkanskih jezika (1937), Praindoevropska i indoevropska pitanja (I–II, 1940), Ilirske jezične studije (Rad JAZU, 1948), Rečnik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika (objavljen samo I. dio, 1950), Hyrje në historin e gjuhës shqipe (1954, Istorija arbanaškog jezika, 1959).