beneventana, srednjovjekovno latinsko pismo oblih i uglastih slova, u upotrebi od VIII. do XIV. stoljeća; razvila se od rimskog kurziva u talijanskoj kneževini Beneventu, najvjerojatnije u samostanu Montecassinu, proširila se u Dalmaciju. Tamošnja beneventana sadrži određene samonikle morfološke elemente i njome su pisane ne samo crkvene nego i svjetovne knjige te pisma hrvatskih vladara; najljepši dalmatinski beneventanski rukopisi jesu Evangeliarium Većenegae (Zadar, 1085), pisan oblom, i Evangeliarium Traguriense iz 1. polovice XIII. stoljeća, pisan uglastom beneventanom.