Bibliothèque nationale de France, Francuska nacionalna knjižnica, jedna od najbogatijih na svijetu; sastoji se od dviju knjižnica: u novoj, potpuno kompjutoriziranoj u Tolbiacu (Knjižnica Françoisa Mitteranda), smještena je tiskana građa (10 milijuna svezaka), periodika (350 000 naslova), glazbeni arhiv i audiovizualna građa; u staroj, u Rue Richelieu, ostale su rukopisna, kartografska i grafička zbirka te zbirka antikviteta. Nastala od Kraljevske knjižnice, temelj joj je postavio Karlo V. Mudri u drugoj polovini XIV. stoljeća u Louvreu, a završni osnivački akt izradio je Franjo I. kad je dekretom objavljenim u Montpellieru od 28. XII. 1537. propisao obvezni primjerak; preseljena u Pariz između 1567–93; prvi katalog izrađen 1622; godine 1692. otvorena za javnost. Nakon Francuske revolucije pretvorena u Nacionalnu knjižnicu (1795) u koju su dopremljene najvrjednije konfiscirane knjige i rukopisi (oko 300 000 knjiga). Tijekom XIV. stoljeća upravitelj → Leopold Victor Delisle organizira zbirku rukopisa. Godine 1926. osnovan konzorcij u koji su uključene Bibliothèque nationale, Mazarinova knjižnica (osnovana 1643), Knjižnica Arsenal (osnovana 1797), Knjižnica Sainte-Genèvieve (osnovana 1624), Knjižnica Pariškog sveučilišta te Knjižnica Musée de la Grande Guerre; prema projektu iz 1988. sagrađena je nova zgrada otvorena za javnost 20. XII. 1996.