Bloomfield, Leonard, američki jezikoslovac (Chicago, 1. IV. 1887 – New Haven, Connecticut, 18. IV. 1949). Profesor lingvistike na Sveučilištu Yale. Bavio se općim pitanjima jezikoslovlja. Iz psihologije uveo pojam biheviorizma, pa je tako izgradio biheviorističku lingvistiku (jejlska škola). Zanimala ga je veza između jezičnoga i izvanjezičnoga; smatrao je da se na ondašnjoj razini lingvističkih znanja i uopće znanosti plan sadržaja ne može opisati. Bloomfieldova teorija zahtijeva utemeljenost na činjenicama, pa se samo iz toga može opisivati situacija (deskriptivizam u lingvistici). Opis jezika polazi od skupa onoga što se ostvari u jeziku (korpus, kao skup tekstova). I sam je polazio od takvih opisivanja (tagalog, algonkijski jezici, kri itd.). Važnija djela: Uvod u proučavanje jezika (1914), Jezik (1933).