bordun 1. Naziv za duboki ton koji na nekim instrumentima neprekidno zvuči za vrijeme sviranja. Potječe iz srednjeg vijeka od imena žice napete s lijeve strane hvataljke na lutnji, vieli ili teorbi (prvi put zabilježio u XIII. stoljeću Hieronymus de Moravia), koja se pri sviranju nije mogla skraćivati i proizvodila je uvijek isti ton. 2. Na puhaćim glazbalima s mijehom (gajde) posebna svirala koja stalno daje isti ton. 3. Kod orgulja, basovski registar 16’ ili 8’ (rjeđe 4’).