Béla Bartók
Bartók, Béla, mađarski skladatelj i etnomuzikolog (Nagyszentmiklós, danas Sânnicolau Mare, Rumunjska, 25. III. 1881 – New York, 26. IX. 1945). Studirao u Bratislavi i Budimpešti, u kojoj je bio profesor klavira, nakon I. svjetskoga rata koncertni pijanist, od 1940. u SAD-u. Kao skladatelj glazbeni izraz gradio na kasnoromantičnim uzorima (Brahms, Wagner, Liszt, Richard Strauss) nadopunjenima elementima narodne glazbe pa načelima stvaralaštva Debussyja, Stravinskoga, Schönberga, Berga i Hindemitha. Linearnim vođenjem dionica postizavao oštre disonantne sukobe, u harmoničkom pogledu proširio tonalitet uz najsmionije zvukovne kombinacije. Djela: opera Modrobradov dvorac (1911), balet Drveni princ (1916), pantomima Čudesni mandarin (1919), orkestralna: Plesna suita (1923), Glazba za žičane instrumente, udaraljke i celestu (1936), Divertimento za gudače (1939), Koncert za orkestar (1953), vokalna: Cantata profana (1931), zborovi, popijevke i dr.