Bartoli, Matteo Giulio, talijanski jezikoslovac (Labin, 22. IX. 1873 – Torino, 20. I. 1946). Studirao klasičnu i romansku filologiju u Beču, Strasbourgu i Parizu; od 1907. profesor klasične i romanske filologije u Torinu. Vodio romanistički dio u časopisu Archivio glottologico italiano. Sa Giuliom Bertonijem osnivač talijanske neolingvistike ili arealne (spacijalne) lingvistike (pod utjecajem → Julesa Gilliérona). Pokretač Talijanskoga lingvističkog atlasa. Veoma je važan Bartolijev opis dalmatskoga i njegova zadnjega živa odvjetka, veljotskoga jezika. Važnija djela: Dalmatski (I–II, 1906), Uvod u neolingvistiku (1925), Ogledi o spacijalnoj lingvistici (1945).