basileus (grčki vladar, kralj), u homersko doba (←XII. do ←IX. stoljeća) vođa pojedinih plemena i vrhovni vojskovođa; imao je udjela u sudovanju, obnašao svećeničke dužnosti, sklapao saveze i ugovore. Naslov basileus negdje su nosili i kraljevi savjetnici, pouzdanici ili pripadnici njegove družine. U izvorima se naslov basileus spominje u kretsko-mikenskim zapisima. U Sparti su istodobno djelovala dva basileusa (iz dviju dinastija), ali je u mirno doba njihova vlast bila ograničena. U državicama republikanskog poretka naslov basileus zadržao se za službenika koji obavlja vjerske obrede ili obnaša državne službe (npr. u Ateni je basileus drugi arhont); primjere činovnika s naslovom basileu bilježe i gradovi Efez, Megara, Mitilena, Samotraka i dr. Grci su naslov basileusa davali i vladarima pojedinih zemalja (perzijski kralj je veliki basileus). Nakon pobjede nad perzijskim vladarom Hosroeom II., bizantski car Heraklije službeno je uzeo naslov basileusa (prvi put spomenut 629); otada ta riječ postaje istoznačnica za bizantskog cara (basileus autokrator Romejaca). Od riječi basileus postoji mnogo izvedenica: bazilika (sudska zgrada, crkva); bazilike (carski propisi); Basilicata (južnotalijanska pokrajina); Bazilije, Vasilije (vlastita imena), basilicum (bosiljak) i dr.