baza 1. egipatska; 2. grčka; 3. romanička; 4. gotička
baza (grčki) 1. Osnova, temelj, podloga, podnožje, uporište. 2. U vojništvu, zrakoplovno, mornaričko ili kopneno područje s velikim potencijalima naoružanja (i ljudstva). Može biti kopnena, pomorska, zrakoplovna, raketna i logistička, a prema značenju strategijska ili taktička, te prema stupnju stalnosti stalna, privremena i pokretna. 3. kem → baze. 4. mat broj x u potenciji xn (baza potencije) ili u logaritmu logxy (baza logaritma); svaki prirodni broj različit od 1 može biti baza brojevnog sustava (binarni, dekadski i dr.); geom Osnova (osnovica) lika ili tijela (baza trokuta, trapeza, valjka, stošca i dr.); bazu skupa vektora u ravnini čine bilo koja dva nekolinearna vektora, a u prostoru bilo koja tri nekomplanarna vektora (baza vektorskog prostora). 5. astron Osnovica trokuta koji služi za mjerenje udaljenosti metodom paralakse. 6. U geodeziji, stranica trokuta triangulacijske mreže. 7. U graditeljstvu, temelj ili podziđe građevine, podnožje stupa. Postoje razni stilovi baza. 8. U elektronici, središnji od triju slojeva bipolarnog tranzistora (emiter–baza–kolektor).