Bazilije Veliki ili Vasilije Veliki, sv., crkveni učitelj (?, oko 330 – ? 1. I. 379). Pripada trojici velikih crkvenih otaca iz Kapadocije (→ Grgur Nazijanski i Grgur Nisenski). Školovao se u Cezareji Kapadocijskoj, Carigradu i Ateni. Najprije podučava retoriku, a nakon krštenja posvećuje se asketskom životu; od 370. biskup Cezareje; reformirao liturgiju, pomagao siromašnima, borio se protiv arijanizma i apolinarizma. Piše egzegetske, dogmatsko-polemičke i asketske spise, a najpoznatija su mu pravila monaškog života, kojima je utemeljio organizirano istočnjačko monaštvo. Pripada najvećim crkvenim autoritetima i najštovanijim svecima Istoka. Glavna djela: Protiv Eunomija; O Duhu Svetome; O Šestodnevu.