Milan Begović
Begović, Milan, hrvatski književnik (Vrlika, 19. I. 1876 – Zagreb, 13. V. 1948). Studirao u Zagrebu i Beču. Radio kao profesor, dramaturg i redatelj u Splitu, Hamburgu, Beču i Zagrebu. Jedan od vodećih pisaca hrvatske moderne. Njegovo prvo značajnije lirsko djelo Knjiga Boccadoro (pod pseudonimom Xeres de la Maraja, 1900), puno životnog poleta i erotskog naboja, imalo je izrazitu važnost za domaće pjesništvo, u koje je unijelo nov izraz i drukčije motive. U raznovrsnom i kvalitativno raznolikom opusu najpoznatije su mu drame s kojima je, pod utjecajem moderne europske literature, hrvatsko kazalište obogatio novim tehnikama i scenskim rješenjima. Pisao kako zabavne i romantične, tako i psihološke komade, koje karakterizira naglašena erotičnost, dorađenost dramskih govora i izrazita scenska vještina. Autor je lirskih, povijesnih i društveno-psiholoških romana. Djela su mu prevođena na mnoge jezike, a drame izvođene na svjetskim pozornicama. Važnija djela: drame Gospođa Walewska (1906); Stana Biučića (1909); Male komedije (1921); Božji čovjek (1924); Pustolov pred vratima (1926); Amerikanska jahta u splitskoj luci (1930); Bez trećega (1931); lirske zbirke Život za cara (1904); Vrelo; novele i romani Kvartet; Dunja u kovčegu (1921); Giga Barićeva (1930/31; 1940. kao knjiga); Puste želje; Sablasti u dvorcu (1952); putopis Put po Italiji (1942). Pisao još eseje i feljtone, a istaknuo se i kao prevoditelj s njemačkog i talijanskog jezika. Autor libreta za Gotovčevu operu Ero s onoga svijeta (1936).