Bela IV.
Bela IV., hrvatsko-ugarski kralj (1206 – 3. V. 1270). Sin Andrije II.; vladao od 1235. Od početka vladanja nastojao skršiti moć domaćih velikaša. Godine 1241. na rijeci Šaju pretrpio poraz od tatarskih (mongolskih) postrojba koje su provalile u Ugarsku; sklonio se u Zagreb i Čazmu, a potom preko Klisa i Splita izbjegao na otočić pred Trogirom. Nakon tatarskog povlačenja iz Hrvatske i Ugarske (1242) djelovao na izgradnji i učvršćenju gradskih fortifikacija. Istodobno mnogim gradovima potvrđuje stare ili dodjeljuje nove povlastice te ih podređuje neposrednoj kraljevoj vlasti (Gradec i Samobor 1242; Križevci 1252; Jastrebarsko 1257. i dr.). U ratovanju s Mlečanima ne uspijeva održati vlast nad Zadrom (1244); iste godine poražava vojsku bosanskog bana Mateja Ninoslava. Ratuje s Fridrikom Babenberškim; nakon njegove smrti (1246) pokreće pitanje babenberške baštine i privremeno zauzima Štajersku (1254–60). Pokorio Bosnu i za bana postavio svojeg vazala Prijezdu; banovine Usoru i Sol pridružio Mačvanskoj banovini. Oko 1260. odredio da Hrvatskom vlada herceg kraljevske loze, kojemu su podređeni slavonski i primorski banovi.