belesprit (francuski: lijep duh; prema njemačkom: Schöngeist), izraz potječe iz francuskih književnih salona XVII. i XVIII. stoljeća i odnosi se na osobu vještu elegantnom i duhovitom pisanju o raznovrsnim, a posebno pomodnim temama; estet, svestrano obrazovan čovjek, šengajst, ljepoduh. Danas se upotrebljava u dvojakom značenju, upućujući na čovjeka širokog obrazovanja, ali amaterskih dosega.