 |
|
| Službeni naziv: | Kraljevina Belgija, Koninkrijk België (niz.), Royaume de Belgique (franc.) |
| Površina: | 30 528 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 1997): 10 192 000 (334 stanovnika/km2); 97% gradsko |
| Glavni grad | Brussel (flamanski), Bruxelles (valonski) 953 200 stanovnika (1997) |
| Upravna podjela | 3 autonomne regije; 10 provincija |
| Službeni jezik | francuski (valonski), nizozemski (flamanski), njemački |
| Valuta | euro (€) = 100 centa |
Belgija, država u zapadnoj Europi, graniči s Nizozemskom na sjeveru, Njemačkom i Luksemburgom na istoku, Francuskom na jugu; na zapadu izlazi na Sjeverno more.
Prirodne značajke
dine kraj Ostendea
kraljevska palača u Bruxellesu
Antwerpen
Reljef Belgije blago se uzdiže od priobalja na SZ prema JI; tri osnovne reljefne cjeline. Primorsku ili nisku B. čini Flandrijska nizina (Vlaanderen), djelomično i niža od razine mora (polderi) , koju od mora štiti kontinuiran niz dina, širok 1,5 do 2,5 km, visok do 30 m; ji dijelovi nizine nešto su viši, ravnjak vis. do 50 m, građen od fluvioglacijalnog materijala; slabije plodnosti (geeste) . Sr. B. je heterogena ravnica visoka od 50 m na S do 200 m na J, u podlozi su vapnenci, preko kojih su naslage gline i prapora (JZ), vrlo plodne, ili pijeska (SI). Ji od doline Meuse–Sambre uzdiže se Visoka B. s pješčano-vapnenačkim ravnjakom Condroz i gorjem Ardenima, gdje se nalazi i najviši vrh B., Botrange, 694 m. Na krajnjem JI nalaze se rubni dijelovi Lorene. Visoka B. pretežito je pošumljena, najrjeđe naseljeni dio zemlje. Belg. obala je niska, pjeskovita i slabo razvedena, duga 66 km. Klima je oceanska sa svježim ljetima i blagim zimama; područje stalnih zap. vjetrova; siječanjske temp. su ugl. 0–3 °C, a niže su samo u Ardenima. Srpanjske su između 14 i 18 °C; oborina ima dovoljno, 750–1000 mm godišnje; u Ardenima, s obilnim snijegom zimi, do 1500 mm. U obalnim područjima prevladavaju travnjaci, središnji je ugl. obrađen s ostacima miješanih listopadnih šuma; Ardeni su pretežito pošumljeni, prevladavaju bukva i hrast; u višim dijelovima i na umjetno pošumljenim područjima igličavci. Riječna mreža je gusta, usto povezana mnogobrojnim plovnim kanalima. Najveće rijeke: Schelde (s pritocima Lys, Dendre i dr.), ulijeva se u Sjev. more, i Meuse (s pritocima Sambre i Ourthe) koja se ulijeva u Rajnu.
Stanovništvo
vitraj katedrale u Bruxellesu
Stanovništvo je složena sastava; većinu čine Flamanci (57%), germ. podrijetla, koji žive u s dijelu B. i govore niz. (flamanskim) jezikom, i Valonci (33%), romanizirani Kelti koji žive u j Belgiji i govore franc. (valonskim) jezikom. Na I, uz njem. granicu, živi o. 70 000 autohtonih Nijemaca. Oko 9% st. B. čine stranci, većinom iz zemalja EU-a. Jedna od najgušće naseljenih zemalja Europe; kontrast između Ardena s 50 st./km 2 i urbanih aglomeracija s više od 1000 st./km 2 . Vrlo visoka urbaniziranost; izvan gradskog područja živi samo 3% st.; tzv. “zlatni trokut” između Bruxellesa, Antwerpena/Anversa (449 800 st.) i Genta/Ganda (224 600 st.) gotovo je potpuno urbanizirano područje. Ostali veći gradovi: Charleroi, 203 900 st.; Liège/Luik, 188 600 st.; Brugge/Bruges, 115 600 st. Spor porast (1990–97. 3‰ godišnje) ugl. je rezultat imigracije, jer su rodnost i smrtnost ujednačene, 11–12‰. Razmjerno staro st., do 15 g. 18% st., starijih od 60 g. 21%; očekivano trajanje života 77 g. Većina st. (o. 85%) su katolici, ima nešto protestanata, muslimana i židova. Tek 1% st. je nepismeno, školovanje obvezno do 18. g. Nekoliko sveučilišta, najstarije u Leuvenu/Louvainu, osn. 1425.
Gospodarstvo
atomij u Bruxellesu
B. ima razvijeno tržišno gospodarstvo s dominacijom tercijarnih djelatnosti, najviše trgovine i bankarstva; BND-om od o. 27 000 USD u razini je prosjeka EU-a. Poljoprivreda donosi manje od 2% dohotka, ali s preradom poljoprivr. proizvoda (prehr. ind.) donosi preko 15% BNP-a. Obradivo je približno 1/3 površina, a gl. su kulture šećerna repa, krumpir, žitarice, voće i povrće; iznimno razvijeno mliječno stočarstvo. B. je zemlja vrlo rane industrijalizacije utemeljene na nalazištima ugljena i željezne rude u j i ji dijelovima zemlje; metalurgija i tekst. ind. dugo su bile vodeće grane. Nakon iscrpljivanja nalazišta (1992. zatvoren i posljednji ugljenokop) stare industr. regije zapadaju u krizu; nove prerađivačke ind. (kem. i petrokem., elektron., farmaceutska, prehr. i dr.) razvijaju se u s dijelovima i na obali, velikim dijelom na temelju uvoznih sirovina. Energetika vezana uz uvoznu naftu i nuklearnu energiju koja daje o. 60% proizvodnje el. struje. Vanj. trgovina ima veliko značenje (vodeća u EU po izvozu u odnosu na broj st.) i ostvaruje pozitivnu trgovinsku bilancu. Kao i druge razvijene zemlje, uz sirovine (nafta, željezna ruda, ugljen) uvozi i različite industr. proizvode; u izvozu dominiraju strojevi i prom. sredstva, kem. proizvodi i hrana. Gl. partneri: zemlje EU-a, među kojima najviše Njemačka, Nizozemska, Francuska i Vel. Britanija. B. ima jednu od najgušćih želj. mreža u svijetu, veliku gustoća autocesta, visoku automobilizaciju; prati ih i razvijena riječno-kanalska plovidba. Gl. luka Antwerpen jedna je od najvećih u Europi. Broj stranih turista (13 mil., 1997) nadmašuje broj stanovnika. B. je među začetnicima eur. integracija; još za II. svj. rata dogovorena je tijesna suradnja s Nizozemskom i Luksemburgom (Beneluks), a 1957. bila je i među osnivačima Europske ekonomske zajednice, prethodnice Europske unije.
BNP (1997.): 272,38 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (1997):
poljoprivreda 1,3%, industrija 30,3%, usluge 68,4%
Udio zaposlenih po sektorima (1997):
poljoprivreda 2,4%, industrija 26,1%, usluge 71,5%
Nezaposlenih (1998): 11,8%
Inflacija (1990–97): 2,6 %/god.; 1998. 1,0%
Realan rast gospodarstva (1990–97): 1,4 %/god.
Uvoz (1994): 117,5 mlrd. USD
Izvoz (1994): 107,7 mlrd. USD
BNP (1997.): 272,38 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (1997):
poljoprivreda 1,3%, industrija 30,3%, usluge 68,4%
Udio zaposlenih po sektorima (1997):
poljoprivreda 2,4%, industrija 26,1%, usluge 71,5%
Nezaposlenih (1998): 11,8%
Inflacija (1990–97): 2,6 %/god.; 1998. 1,0%
Realan rast gospodarstva (1990–97): 1,4 %/god.
Uvoz (1994): 117,5 mlrd. USD
Izvoz (1994): 107,7 mlrd. USD
Povijest
kanal u Bruggeu
Ime zemlji dali su Belgi, kelt. plemena nastanjena između r. Seine i Rajne. God. ←57. pokorava je Cezar i ustrojava provinciju Gallia Belgica sa sjedištem u današnjem Reimsu. Novom upravnom diobom u Dioklecijanovo doba B. je podijeljena na Belgicu Primu (gl. grad današnji Trier) i Belgicu Secundu (gl. grad Reims). Od III. st. prodiru Salijski Franci; Verdunskim ugovorom 843. podijeljena je između Karla Ćelavog i cara Lotara I.; granica je uspostavljena na liniji koja čini jezičnu granicu između Flamanaca i Valonaca. Od sred. IX. st. nad s dijelom (koji je po Lotaru II. dobio naziv Lotaringija) izmjenjivat će se tijekom 1000 god. njem. i franc. presezanja. U XI. st. Donja Lotaringija raspada se na Hainaut, Namur, Limburg, Luksemburg i Brabant, koji je samostalno vojvodstvo 1190–1430. Uspon tkalačke manufakture i trgovine u XII. st. potaknuo je gosp. i kult. razvoj gradova (Gent, Brugge, Ypres, Arras, Antwerpen, Lille, Douai), ali su česti i sukobi između grad. patricijata i obrtnika. U stogodišnjemu engl.-franc. ratu (1337–1453) flandrijski gradovi pristaju uz Englesku te Eduarda III. priznaju za franc. kralja. God. 1384. pokrajine Flandrija, Artois i Mechelen dolaze pod vlast burgundskih vojvoda, koji u prvoj pol. XV. st. stječu Brabant i druge pokrajine. God. 1477. B. dospijeva pod vlast Habsburgovaca; tijekom rata za tzv. burgundsku baštinu između Francuske i Habsburgovaca (do pol. XVII. st.) teško stradava Flandrija. B. stradava i tijekom rata niz. pokrajina za nezavisnost; j pokrajine ostaju poslije 1581. pod Španjolskom. Vestfalskim mirom 1648. s Brabant i dio s Flandrije pripali su Nizozemskoj; od 1714. ponovno pod austr. vlašću. U protuaustr. ustanku 1789. proglašene su Ujedinjene Belg. Države; 1797. priključena je Francuskoj Republici; za Napoleona B. podijeljena je na 9 departmana, uveden je franc. građ. zakonik i sudski sustav, a potpuno ukidanje feud. sustava otvorilo je put bržemu gosp. razvoju. Odlukom Bečkoga kongresa 1815. B. je sjedinjena s Nizozemskom u Ujedinjeno Kraljevstvo Nizozemsko na čelu s Vilimom I. Oranskim. Nakon revolucije u Bruxellesu (1830) proglašena je neovisnost Belgije; na konferenciji veleposlanika u Londonu (1831) odlučeno je da Belgija bude nezavisna država kojoj neutralnost jamče velike europske sile. Iste godine Nacionalni kongres izabrao je za kralja → Léopolda I. iz dinastije Sachsen-Coburg. Pokušaj Vilima Oranskog da oružanim putem stekne vlast skršen je intervencijom Velike Britanije i Francuske; Londonskim ugovorom (1839) potvrđena je nezavisnost i trajna neutralnost B. Povrijedivši njezinu neutralnost, Njemačka je početkom I. svjetskoga rata okupirala Belgiju. Mirovnim sporazumom iz 1918. Belgija je prilikom podjele njemačkih kolonija stekla Ruanda-Urundi (još 1908. Belgija je anektirala Kongo). Godine 1920. kralj → Albert I. proglasio je ukinuće trajne neutralnosti Belgije; 1922. ustrojena je gospodarska unija Belgije i Luksemburga. U II. svjetskom ratu Belgija se proglasila neutralnom, ali ju je ponovno okupirala Njemačka (1940–44). Godine 1948. Belgija sklapa carinsku uniju s Nizozemskom i Luksemburgom (Benelux); od 1949. članica je NATO-saveza. Godine 1951. kralj → Léopold III. abdicirao je u korist sina → Baudouina I. Od 1958. članica EEZ-a. Godine 1960. odrekla se suvereniteta nad Belgijskim Kongom; 1962. samostalnost stječu belgijske kolonije Ruanda i Burundi. Promjenom ustava 1980. sve tri belgijske nacije (Nijemci, Flamanci, Valonci) dobivaju kulturnu autonomiju; iste godine sukobi između Flamanaca i Valonaca uzrokovali su krizu vlade. Ustavnim promjenama 1993. Belgija postaje savezna država. Kralja Baudouina I. naslijedio je 1993. brat → Albert II. Kriza vlade nastavila se i nakon parlamentarnih izbora u lipnju 2007. kada je koalicijska vlada Guya Verhofstadta (bila na vlasti od 1999) izgubila, a pobjednik izbora Yves Letterme nije uspio oformiti novu vladu sve do ožujka 2008. Uslijedilo je razdoblje u kojem Letterme nije uspio provesti ustavne reforme pa je u prosincu ponudio ostavku koju je kralj Albert II. prihvatio. Premijerom je postao Herman Van Rompuy, koji je 1. XII. 2009. preuzeo dužnost prvoga predsjednika Europskoga vijeća, pa je predsjednikom vlade ponovno imenovan Yves Letterme, koji je dao ostavku u travnju 2010. Do prosinca 2011. i izbora socijalista Elija Di Rupa za premijera Belgija je praktički bila 589 dana bez vlade. U srpnju 2013. kralj Albert II. abdicirao je u korist svojega sina Philippea koji je tako postao sedmi belgijski kralj.