beneficij (latinski: beneficium dobročinstvo), pravo (privilegij, povlastica) pojedinih kategorija osoba u rimskom pravu da se u nekim, pravom predviđenim situacijama, ponašaju drukčije od drugih osoba. U srednjovjekovnom pravu crkveni beneficiji jesu pravom priznati redoviti prihodi Crkve; Beneficium abstinendi, povlastica nužnih nasljednika da u nekim slučajevima odbiju prijam prezaduženoga nasljedstva; Beneficium cedendarum actionum, pravo jamca da odbije isplatu duga prije negoli vjerovnik prenese na nj tužbu koju ima prema glavnom dužniku.