Berkeley, George, irski filozof i teolog (dvorac Dysart, kraj Thomastowna, 12. III. 1685 – Oxford, 14. I. 1753). Predstavnik subjektivnog idealizma; empirist. Svoju filozofiju temelji najprije na → Lockovoj, a zatim na → Malebranchevoj, te je razvija na način da je svu stvarnost sveo isključivo na subjektivnu aktivnost. Za nj su predmeti koji nas okružuju samo skupovi čovjekovih osjeta (esse est percipi postojati znači biti opažen). Poricao postojanje materije i apstraktnih pojmova. Tvrdi da je sve što se u svijetu događa rezultat Božje aktivnosti. Od 1729. do 1732. živio u Americi, pokušao osnovati misijski centar na Bermudskim otocima. Biskup Cloynea (kraj Corka) od 1734. Glavna djela: Pokušaj nove teorije neposrednog promatranja (1709), Traktat o principima ljudske spoznaje (1710), Tri dijaloga između Hilasa i Filonusa (1713).