G. L. Bernini Ekstaza sv. Tereze, Rim, Sta. Maria della Vittoria
Bernini, Gian Lorenzo, talijanski kipar, graditelj, slikar i pisac (Napulj, 7. XII. 1598 – Rim, 28. XI. 1680). Glavni predstavnik baroka u Rimu, a u svestranosti jedan od posljednjih uomo universale. Izradio monumentalni baldahin nad glavnim oltarom bazilike sv. Petra, brojne fontane za rimske trgove (Tritonova fontana), mramorne portrete individualnih psiholoških karakteristika (Pedro de Foix Mentoya), stvorio barokni prototip nadgrobnog spomenika (Nadgrobni spomenik Urbana VIII.). U savršeno oblikovanoj skulpturi u mramoru i bronci naglašava nemirne pokrete, uzbibanu draperiju, dramatičnost scene i igru svjetla i sjene. Njegova je graditeljska djelatnost dala pečat Rimu XVII. stoljeća; začetnik monumentalnog i dekorativnog baroka koje se oslanja na antiku i renesansu. Glavno djelo monumentalna kolonada na Trgu sv. Petra; s pomoću perspektive ostvario iluziju prostornosti. Od ostalih djela u Rimu: stubište Scala Regia u Vatikanu; crkva Sant’ Andrea al Quirinale; palače Montecitorio i Chigi-Odescalchi. Pregradio papinski dvorac u Castel Gandolfu, a u Parizu za Luja XIV. izradio nacrte za krilo Louvrea (neizvedeno). Autor remek-djela u kojima savršeno spaja skulpturu, arhitekturu i slikarstvo (kapela Cornaro u Sta Maria della Vittoria s čuvenom kompozicijom Ekstaza sv. Terezije). Pisao pamflete, kaz. komade i radio nacrte za scenografiju. Silno utjecao na razvitak europske arhitekture i kiparstva XVII. i XVIII. stoljeća.