biheviorizam (engleski: behavior ponašanje), psihološki smjer koji na temelju objektivnog promatranja i analize ponašanja i reagiranja u raznim uvjetima objašnjava duševne procese, ne obazirući se na psihologiju svijesti i podsvijesti. Prema biheviorizmu dovoljno je poznavati podražajnu situaciju (stimulus) te opažati i mjeriti ponašanje (reakciju). Biheviorizam smatra da je neprilagođeno i poremećeno ponašanje uglavnom naučeno, pa se stoga može mijenjati primjenom različitih tehnika i principa učenja (npr. averzivna terapija, ekonomija žetona, implozivna terapija, sistematska desenzibilizacija, trening asertivnosti). Biheviorističko liječenje rabi se kod neuroza, napose fobija i anksioznih stanja, alkoholizma, govornih poremećaja, seksualnih poremećaja, pa čak i kod nekih oblika psihotičkog ponašanja. Zalaže se za uporabu eksperimentalnih postupaka u izučavanju ponašanja ili reakcija na sredinu ili vanjske stimulanse; osnivač mu je američki psiholog → John Broadus Watson 1913, pod utjecajem pionirskih istraživanja ruskih fiziologa → Ivana Petroviča Pavlova i Vladimira Mihailoviča Behtereva o uvjetovanim refleksima. Velik doprinos biheviorizmu dali su američki eksperimentalni psiholozi Edward Tolman, Clark Hull i Burrhus Frederic Skinner.