bitumen (latinski), zajednički naziv za smjesu organskih spojeva koji su nastali raspadom biljnih i životinjskih ostataka (prirodni bitumeni) ili nastaju kao crni nehlapljivi ostaci pri destilaciji nafte (asfaltni bitumen). Sastoje se od ugljikovodika i kisikovih spojeva s primjesama dušičnih, sumpornih spojeva i minerala. Topljiv je u ugljičnom disulfidu ili benzenu. U prirodne bitumene spadaju zemni plin, zemni vosak, nafta, asfaltiti, fosilne smole i dr. Raznoliki su po fizikalnim svojstvima. Najviše se bitumena troši u cestogradnji (izrada asfaltnih kolnika, aerodromskih pista i pločnika – cestovni bitumen), u građevinarstvu (hidroizolacije temelja, zidova, krovova, oblaganje kanala i dr.) i u industriji (zalijevanje baterija i kablova, proizvodnja boja i lakova, antikorozivna zaštita).