bjelokost, rimski reljef iz oko 500 godine
bjelokost, triptih, X. stoljeće (puni oltar)
bjelokost, koštana tvar što izgrađuje kljove slona, vodenkonja, morža; i dr.; također predmeti od slonove kosti. Izrađuje se ručno i strojno: puna plastika, reljefi i luksuzni predmeti svakodnevne uporabe. Draž ovoga materijala je u mliječnoj bjelini površine koja s vremenom poprima žućkasti ton. U uporabi od paleolitika (idoli) preko civilizacija Egipta, Mezopotamije i kretsko-egejske umjetnosti (idoli, ukrasni predmeti i reljefi). U Grčkoj hrizelefantinska tehnika kipara Fidije i njegove škole: Atena Partenos i Zeus, u doba helenizma sitna plastika, uporabni predmeti, a u Rimu konzularni diptisi, različiti ukrasi i predmeti za igru. U ranokršćanskoj i bizantskoj umjetnosti kipovi svetaca, relikvijari, korice knjiga s biblijskim prizorima, biskupska prijestolja (biskupa Maksimilijana, VI. stoljeće u Ravenni). U doba romanike i gotike uz navedeno rabi se za predmete umjetničkog obrta (pribor za jelo, ručice i korice za mačeve i dr.). U baroku i rokokou koristi se za intarzije u drvu, toaletne luksusne predmete i sl.; u XIX. stoljeću redovita podloga za slikanje minijatura. U Indiji, Kini, Japanu i islamskoj umjetnosti kipovi i reljefi sa sakralnim i erotskim prikazima te oružje, nakit, figure za šah i dr. Kod azijskih i afričkih naroda bjelokost je povezana s najranijim pojavama rukotvorina (idoli, oružje). Trgovina bjelokošću je zabranjena jer su se neke životinjske vrste suočile s istrebljenjem. Kula bjelokosna, mjesto bijega od teškoća, svakodnevice.