Bjelorusija

Službeni naziv: Republika Bjelorusija, Ręspublika Belarus’
Površina: 207 595 km2
Stanovništvo (procjena 1997): 10 267 000 (50 stanovnika/km2 ); 72% gradsko
Glavni grad Minsk, 1 712 900 stanovnika (1998)
Upravna podjela 6 oblasti (voblasts’) i područje gl. grada (horad)
Službeni jezik bjeloruski i ruski
Valuta bjeloruska rublja (BYR) = 100 kopejka
Bjelorusija, država u i Europi, graniči s Poljskom na Z, Litvom i Letonijom na SZ, Rusijom na SI i I, te s Ukrajinom na J; nema morske obale.
Prirodne značajke

Berezina na Dnjepru

Minsk
B. zauzima z dio Istočnoeur. nizine, kojoj je u podlozi prastara Ruska ploča preko koje su nataloženi mlađi nanosi. Današnji reljef presudno je određen u pleistocenu i to erozivnim i akumulacijskim djelovanjem ledenjaka. Na S, u porječju r. Zap. Dvine, pruža se valovita nizina s uzvišenjima od morenskog materijala između kojih su niži, većinom močvarni tereni ili malena, ugl. plitka jezera. Sred. dijelom zemlje u smjeru JZ–SI u duljini od o. 500 km proteže se niska Bjeloruska uzvisina (Belaruskaja Hrada), čelna morena nekadašnjega ledenog pokrova; čini je nekoliko izdvojenih uzvisina (Hrodnensko, Navahrudsko, Minsko, Vitebsko i dr.); tu je i najviši vrh B., Dzeržinskaja Gora, 345 m. Na J se prostire Bjelorusko Polesje, blago valovita nizina malih visinskih razlika prekrivena ugl. fluvioglacijalnim nanosima; močvarna i poplavljivana rijekom Pripjat, posebice u proljeće. U ist. dijelu pruža se ocjedit travnjak vis. o. 240 m, prekriven praporom, najplodniji dio B. Klima kontinentska s utjecajima zračnih masa s kontinenta i, još jače, s Atlantskog oceana (česte ciklone). Prema I povećavaju se godišnje amplitude temp.; sr. siječanjska iznosi od -5 °C na Z, do -8 °C na I, a sr. srpanjska od 18 °C na SZ do 19 °C na JI. Prosječna je količina oborina o. 600 mm godišnje; nešto više na uzvišenjima i u z krajevima, najmanje u nizinama na JI; većina padne u toplom dijelu godine. Pod šumama je nešto više od trećine površine; prevladavaju miješane šume, u s dijelovima veći udio crnogorice (smreka, bor), a u j bjelogorice (bijeli grab, hrast, breza, joha, jasen). Velika područja u nizinama pokriva močvarna vegetacija. Na Z, na području B. i susjedne Poljske, nalazi se zaštićena → Beloveška šuma, u kojoj još žive eur. bizoni. Riječna mreža je gusta, rijeke su zbog malena pada spore, česte su poplave. Sjev. i zap. dio se preko Zap. Dvine, Njemena i Buga odvodnjavaju u Baltičko more, a i i j dijelovi preko Dnjepra i njegovih pritoka Pripjata, Biarezine i Soža u Crno more. Dnjeparsko-buški kanal povezuje riječne sustave Dnjepra i Wisłe. Većina od preko 10 000 jezera su malena i plitka (posebice na J), najveće je Naroč, 80 km2.
Stanovništvo
Bjelorusi, koji čine 78% od 10,3 mil st., pripadaju slav. skupini naroda. Od manjina najbrojniji su Rusi (13%), Poljaci (4%), Ukrajinci (3%), Tatari i Židovi. Zbog jake rusifikacije tijekom XX. st., uz služb. bjeloruski j., većina st. govori i ruski. Za Europu razmjerno rijetko naseljena (50 st./km2), velike regionalne razlike. Najgušće je naseljen sred. dio zemlje, a najslabije močvarno Polesje na J. Udio grad. stanovništva brzo se povećava: nakon II. svj. rata iznosio je o. 20%, a potkraj XX. st. narastao je na preko 70% što je, zbog nagle deruralizacije, uvjetovalo depopulaciju pojedinih ruralnih područja. Dio iseljavanja potaknut je posljedicama katastrofe u Čornobyl’u (Ukrajina) 1986. Najveći je gl. grad, Minsk (1,7 mil. st.), slijede Homeul’ (501 tis. st.), Mahileu (368 900 st.), Vicebsk (355 800 st.), Hrodna (306 300 st.), Brest (297 200 st.) i dr. Broj stanovništva u posljednjem desetljeću XX. st. stagnira, što je posljedica prir. promjene koja oscilira oko nule (prosjek 1990–97: 1‰) te ujednačenog useljavanja i iseljavanja. Iseljavaju ugl. Rusi, a useljavaju Bjelorusi iz drugih država nastalih raspadom SSSR-a. Očekivano trajanje života je 70 g.; prevladava zrelo stanovništvo, mlađih od 15 g. je 19%, a starijih od 65 g. 14%. Oko 60% stanovništva pripada Rus. pravosl. crkvi, 8% je rimokatolika, nešto grkokatolika, židova i dr., 30% ateista. Škol. je sustav dobro razvijen, obvezno je 10-godišnje školovanje; nepismenih je tek 2%. Sveučilišta imaju Minsk, Homel i Hrodna.
Gospodarstvo
U prvim godinama drž. samostalnosti B. je prolazila kroz tranzicijsku krizu koja se ogledala u gosp. depresiji, naglom padu BNP-a i vrlo visokoj inflaciji. Plan reformi od 1995, poznat kao razvoj tzv. “tržišnog socijalizma”, ne daje očekivane rezultate jer uključuje vrlo velik utjecaj države na strukturalne promjene, priv. poduzetništvo, domaće i strane investicije. Pod kontrolom vlasti su cijene i tečajni odnosi, što je rezultiralo nominalnim smanjenjem inflacije, ali nije postignut rast proizvodnje, a pojavila se i nestašica prehr. proizvoda. Prema nekim procjenama 70% st. živi ispod granice siromaštva. BNP jedva premašuje 2000 USD/st. Poljoprivreda još zapošljava velik udio stanovništva i ima znatan udio u BNP-u; velikim dijelom je u drž. vlasništvu i usmjerena na stočarstvo (meso i mlijeko). Od poljodjelskih kultura najvažnije su žitarice (ist. dio), krmno bilje, lan, krumpir i šećerna repa. Poseban su problem velike površine, kontaminirane i napuštene nakon nesreće u Černobilu. B. je siromašna prir. izvorima i energentima; od ruda su važnije kamena i kalijeva sol, fosfati, treset i lignit; nafta i plin ne zadovoljavaju domaće potrebe. Iako je u sklopu bivšeg SSSR-a bila među industrijski razvijenijim republikama, osamostaljenjem i nestankom osiguranog tržišta ind. se našla u teškom položaju zbog nekonkurentnosti na svj. tržištu. Najvažnije su kem. i petrokem. ind. (proizvodnja umjetnih gnojiva, prerada uvezene nafte), strojogradnja (teški traktori s više osovina, kamioni nosivosti preko 100 t, poljoprivr. i industr. strojevi), te proizvodnja radio i tv aparata, satova, a u novije vrijeme i računala. Za zapošljavanje tradicionalno su važne prehr. i tekst. ind. Vrijednost uvoza znatno je veća od izvoza; gl. partneri su Rusija (60%), Ukrajina, Njemačka i Poljska. Izvoze se strojevi i prom. sredstva, umjetno gnojivo, kem. i tekst. proizvodi; uvoze se nafta i plin, različite sirovine, hrana, roba široke potrošnje. Prometno je važna za tranzitni promet između Europe i Rusije (željeznica, ceste, cjevovodi). Gusta riječno-kanalska mreža, međunarodni aerodrom u Minsku. Od 1994. g. Bjelorusija je u carinskoj uniji s Rusijom, a 1997. potpisan je ugovor o gospodarskoj i političkoj uniji.
BNP (1997): 22,082 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (1996):
poljoprivreda 16%, industrija 39%, usluge 45%
Udio zaposlenih po sektorima (1997):
poljoprivreda 17%, industrija 35%, usluge 48%
Nezaposlenih (1997): 2,3% (neslužbeno oko 20%)
Inflacija (1990–97): 561 %/god.; 1998: 70%
Realan rast gospodarstva (1990–97): -6,1 %/god.
Uvoz (1998): 8509 mil. USD
Izvoz (1998): 7016 mil. USD
Povijest
U IX. st. područje koje su nastavali Bjelorusi ulazi u sastav Kijevske Rusije. U XII. stoljeću raspada se na feudalna područja, koja su se početkom XIV. stoljeća sjedinila s Velikom Kneževinom Litvom. Do 1569. bjeloruske zemlje ulaze u sastav Poljske, a nakon njezinih dioba (1772, 1793. i 1795) pod ruskom vlašću. Tijekom I. svjetskoga rata dijelovi zapadne Bjelorusije dolaze pod njemačku okupaciju (1915). Godine 1919. proglašena je Bjeloruska Sovjetska Socijalistička Republika (SSR). Mirovnim ugovorom u Rigi 1921. zapadni dijelovi Bjelorusije pripali su Poljskoj. Bjeloruska SSR stupila je 1922. u sastav SSSR-a kao savezna republika. Nakon kapitulacije Poljske početkom II. svjetskoga rata, sovjetska Crvena armija zaposjeda područje zapadne Bjelorusije koje je priključeno Bjeloruskoj SSR. Ratno poprište tijekom II. svjetskoga rata; njemačka okupacija do 1944. U vrijeme dok je Sovjetski Savez bio pred raspuštanjem, Bjelorusija je 25. VIII. 1991. proglasila neovisnost. Na sastanku čelnika Rusije, Ukrajine i Bjelorusije u lovištu Viskuli u Beloveškoj šumi 8. XII. 1991. dogovoreno je raspuštanje Sovjetskoga Saveza i osnivanje Zajednice Neovisnih Država (ZND). Predsjednik bjeloruskoga vrhovnog sovjeta → Stanislav Šuškevič bio je jedan od pobornika utemeljenja ZND-a. Na predsjedničkim izborima 1994, 1999, 2004. i 2010. za predsjednika republike izabran je → Aljaksandr Lukašenko. Na referendumu 1995. većina se izjasnila za ravnopravan status ruske i bjeloruske nacije, ponovno uvođenje zastave i grba Bjeloruske Sovjetske Republike (bez srpa i čekića) i gospodarsku integraciju s Rusijom. Godine 1995. Bjelorusija je kao 24. država pristupila Partnerstvu za mir NATO-saveza.