Blake, William, engleski književnik, slikar i grafičar (London, 28. XI. 1757 – London, 12. VIII. 1827). Jedan od najznačajnijih romantičarskih pjesnika. Za razumijevanje njegova pjesništva vrlo je važan njegov nazor na svijet, koji oblikuje slijedeći Swedenborgovu teozofsku koncepciju. U zbirkama Pjesničke skice, Pjesme nevinosti i Pjesme iskustva približava se idealu spajanja slike i smisla. U svojim “proročkim knjigama” (Knjiga o Thelu; Prva knjiga o Urizenu; Knjiga o Ahaniji; Knjiga o Losu; Četvorica Zoa; Milton; Jeruzalem) razvio vlastitu kozmologiju te mitologiju, u kojima zahtijeva novu uspostavu jedinstva između duše i tijela, čime bi se ostvarila životna harmonija i radost. Vrlo je zanimljiva i njegova knjiga aforizama i parabola Vjenčanje neba i pakla, u kojoj se, parodiranjem Biblije, zagovara redefinicija utvrđenih vrijednosti. Kao grafičar zaslužan za izum tehnike obojenog bakropisa kojom ilustrira vlastita djela (Brak raja i pakla). Ilustrirao Miltonov Izgubljeni raj, Danteovu Božanstvenu komediju i druga književna djela. Svojom mistikom i vizionarskom simbolikom snažno utjecao na prerafaelite, umjetnost fin-de-sièclea i na ekspresioniste.