Ogulinsko-paščanska udolina, područje između Gorske i Panonske Hrvatske, točnije između Gorskoga kotara na zapadu, Male Kapele i Like na jugozapadu i jugu te peripanonskoga krša i Korduna na istoku i sjeveroistoku. Površine oko 1100 km2. Ističu se dva krška polja: Ogulinsko i Plaščinsko, oba nastala na jurskoj i krednoj vapnenačkoj i dolomitnoj podlozi. U dnu polja i na njihovim stranama brojne su diluvijalne naplavine, uz tokove aluvijalne. Na rubovima polja u kršu nema očekivanih podova, a uz riječne tokove terasa. Udolinu sačinjavaju široki uravnjeni djelovi i dublja tla koja ju čine pogodnom za poljoprivredu. Na prisojnim padinama humova (Sv. Katarina, Treskavac) u srednjem vijeku uzgajala se vinova loza. Za ovo izrazito agrarno područje tipičan je agrarni pejzaž koji karakteriziraju mali posjedi u često raštrkanim naseljima (zaseocima).Udolina prima vodu s višega kapelskog zaleđa i njome hrani vodene tokove u sjevernom i sjeveroistočnom nižem peripanonskom krškom prostoru. Dio hidrografskih kretanja na ovom prostoru promijenila je hidroelektrana kod vrela Gojak, nedaleko Ogulina.
Na prostoru udoline nalazi se Metulum, jedna od najvažnijih japodskih tvrđava. Na strmim izdvojenim humovima, u kanjonskim dolinama i ponorskim zonama tijekom prošlosti nastaju srednjovjekovni burgovi Vitunj, Ogulin i Modruš. Modruš se kao burg spominje već u XIII. st. (vlasništvo Frankapana do XVI. st.). Na prostor je često prodirala osmanska vojska. Dio je Hrvatske vojne krajine (od XVI. st.) i Modruško-riječke županije (od 1881). Unatoč jačem gospodarskom razvitku (od 1881) zbog izbijanja kolere, bolesti stoke te viška agrarnoga stanovništva dolazi do iseljavanja u druge krajeve Hrvatske i u prekooceanske zemlje. Demografsko pražnjenje prostora nastavlja se i tijekom Prvoga svjetskoga rata i velike gospodarske krize (početak 1930-ih).
Udolina ima važnu prometno-križišnu funkciju. Njome prolaze dva prometna pravca: longitudinalni (Slovenija)–Vrbovsko–Ogulin–Plitvička Jezera–Bihać i tranzverzalni Karlovac–Josipdol–Senj. Unatoč važnoj tranzitnoj i prometno-križišnoj funkciji ovoga kraja on nema jače gravitacijsko središte. Samo je Ogulin grad. Veći gravitacijski centri, → Ogulin i → Plaški, smješteni su na suprotnim stranama udoline. Preostali prostor slabo je naseljen. Manja naselja su Josipdol (879 st.), Drežnica (516 st.) i Tounj (346 st.) (2011). Prostor je danas još uvijek nedovoljno gospodarski razvijen. Turistički potencijali ovoga kraja njegove su prirodne osobitosti: ponor Dobre (ribolov na Dobri), masiv Kleka, umjetna jezera Bukovnik i Sabljaci, modruška tvrđava, dvokatni most u Tounju te vidikovci vitunjska i plaška Gradina te Modruška Glavica.