Kornatsko otočje (također Kornatski otoci, Kornati), otočje u Jadranskom moru, u sjevernoj Dalmaciji, u Šibensko-kninskoj županiji. Kornatski arhipelag posebna je otočna skupina smještena između zadarskoga i šibenskoga arhipelaga. Sastoji se od gotovo 150 otoka, otočića i grebena, ukupne površine 69 km2 (69 452,963 m2), raspoređenih na 320 km2 površine mora. Prosječna je površina otoka 0,47 km2. Samo devet otoka ima površinu veću od 1 km2. Najveći su otoci → Kornat (32,5 km2) i Žut (14,8 km2). Otočje je dugo 35 km (od Balabre do Samograda), a široko 13 km (od Mane do Gangarola). Duljina obale iznosi 238 km. Na otoku Kornatu najviši je vrh Metlina (237 m). Najrazvedeniji je otočni sustav u Jadranskom moru (9,54). Najsjeverniji je otočić Mala Balabra, najistočniji Samograd, najjužniji Južnji Opuh, a najzapadniji Vela Aba. Otočje se pruža u dinarskom smjeru (sjeverozapad–jugoistok), u četiri međusobno paralelna otočna niza razdvojena trima kanalima (Kornatski, Žutski, Sitski) nazvanima po većim otocima. Otočje se obično dijeli u dvije grupe: Gornje Kornate (Žutski i Sitski otočni niz; 51 otočić i hrid) i Donje Kornate (Kornatski i Piškerski otoci; 98 otočića i hridi). Na otocima nema vrela ni vodenih tokova; slatke i bočate vode ima mjestimice u krškim jamama Tarac i Knežak). Vegetacija je oskudna; na sjeveru otoka Kornata crnika. Kornatsko otočje (i jugoistočni dio Dugoga otoka sa zaljevom Telašćica) zaštićeno je kao rezervat prirodnih predjela od 1967; → nacionalnim parkom proglašeno je 1980.