bon (francuski od latinskog), doznaka, uputnica, obveznica na određeni iznos novca, plativa po viđenju, ili u određenom roku, a glasi na ime ili na donosioca; privremena potvrda koju se sastavlja prilikom izdavanja novca za sitne nabavke poduzeća, te služi za blagajničku evidenciju; potvrda za primljeni novac, kojom se i naknadno može podići roba; kod racionirane raspodjele potrošnih dobara doznaka za racioniranu robu; privremeni papirni novac. Bon može biti i oznaka za svaku novčanu potvrdu.