irigacija (lat.) 1. Postupak umjetnog natapanja tla, provodi se na područjima s nedovoljnom količinom padalina ili s neredovitim padalinama. Prvi se put spominje kao postupak u Egiptu o. ←5000. U ←3. tisućljeću i. se provodila i u Sumeru te u Kini. Među najranije irigacijske sustave spada egip. sustav s posudom na jednom kraju poluge i utegom na drugom. Raširen je bio i tzv. perzijski kotač, koji se i danas koristi u pojedinim dijelovima Indije. To je dijelomično potopljen okomiti kotač na čijem se rubu nalazi posuda za uzimanje vode. Kotač se okreće uz pomoć životinjske snage. S vremenom se javila ideja izgradnje brana koje su omogućavale podizanje razine vode na željenu razinu, u gornjim dijelovima tekućice. Voda se tada uz pomoć gravitacije ispuštala otpusnim kanalima prema poljima. Brane i kanali u početku su bili građeni od zemlje. Takav sustav i. ne razlikuje se mnogo od suvremenih postupaka. Problem kod irigacije predstavlja taloženje soli i ostalih minerala, koji nakon nekog vremena onemogućavaju normalan rast biljke. Rješavanje tog problema ključno je za uspješno natapanje. 2. med Ispiranje šupljih organa radi liječenja. Arterijska i. opskrba nekog područja tijela arterijskom krvlju.