Boka kotorska
Boka kotorska, izduženi zaljev u južnom dijelu istočne obale Jadrana. Glavnina u Crnoj Gori, Hrvatskoj pripada zapadni dio obale, od ušća Sutorine (Topaljski zaljev) do rta Oštre. Sastoji se od vanjskoga (Hercegnovskog ili Topaljskog), središnjeg (Tivatskog) i unutarnjeg (Risanskog, Morinjskog i Kotorskog) zaljeva. Plovna linija ulaz – Kotor iznosi 33 km. Hercegnovski zaljev spojen je s otvorenim morem Bokokotorskim vratima ili tjesnacem Oštra, a s Tivatskim zaljevom Kumborskim tjesnacem. Između Tivatskog i unutarnjeg zaljeva nalazi se tjesnac Verige. U zaljevu otočići: Mamula (Velika Žanjica), Stradioti, Cvjetni otok (Prevlaka), Otok, Gospa od Škrpjela i Sv. Đorđe. Boka kotorska nastala je izdizanjem morske razine nakon ledenog doba, kada su potopljene riječne kotline i sutjeske; zaleđe planinsko i krško. Sredozemna klima. Poljodjelstvo, ribarstvo. Brodarstvo, brodogradnja, kemijska i građevinska industrija. Turizam. Gradovi i luke: Herceg Novi, Tivat, Kotor, Zelenika. Važnija naselja: Bijela, Morinj, Risan, Perast, Dobrota, Muo, Prčanj i dr. Tragovi naselja iz prapovijesnog doba. Razvijena naselja u doba Ilira (Acruvium, vjerojatno današnji Kotor; Rhizon, rimski Risinium, današnji Risan i dr.); Rhizon je sjedište države i pribježište ilirske vladarice Teute nakon poraza od Rimljana. U rimsko doba Boka kotorska spominje se kao Sinus Rhizonicus. U srednjem vijeku nad Bokom se smjenjuje vlast Bizanta i obitelji Vojsalića (od oko 476. do 1185), Nemanjića (1185–1371), ugarsko-hrvatskih kraljeva (1371–84) i Bosne (1384–91); od 1420. do 1797. pod mletačkom upravom kao dio njezinih prekojadranskih stečevina (Mletačka Albanija, Albania Veneta). Gradska naselja stječu status nalik ostalim mletačkim gradovima u Dalmaciji; Bokelji s vremenom postaju vodeći posrednici u trgovačko-pomorskoj razmjeni između Istoka i Zapada; djeluju u svim važnijim lukama Sredozemlja, a u Mlecima 1451. osnivaju hrvatsku bratovštinu sv. Jurja i Tripuna. U vrijeme turskih provala Mlečani gube priobalje od Herceg Novog do Risna (do 1482) i Grbalj (1497); gradovi Kotor, Perast i Budva više puta stradavaju od turskih provala. Nakon Morejskog rata (1684–99) i istjerivanja Turaka, Mlečani objedinjuju cjelokupne stečevine u Boki; prestanak ratne opasnosti omogućio je gospodarski prosperitet i kulturni razvoj malih pomorskih naselja u zaljevu (Perast, Prčanj, Dobrota). Nakon 1797. nad Bokom se smjenjuju prijelazne vlade: prva austrijska uprava (1797–1806), ruska (1806–07) i francuska (1807–13). Od 1813. pripala Austriji kao sastavni dio Kraljevine Dalmacije (do 1918). Austrijska vlast u Tivtu podiže ratnu luku, važnu u ratnim operacijama u I. svjetskom ratu. Nakon 1918. i ulaska Boke u sastav Kraljevine Jugoslavije, jača proces odhrvaćivanja ovoga područja; posrbljivanje Boke još je izrazitije nakon II. svjetskog rata i raspada Jugoslavije 1991. Hrvatska nacionalna manjina u Boki danas broji nekoliko tisuća žitelja, najvećim dijelom u Tivtu i okolici.