Bologna, kompleks S. Stefano
Bologna, grad u s Italiji, na j rubu Padske nizine, gl. grad regije Emilia-Romagna; 384 000 st. Važno prom. čvorište, na prijelazu iz s u sr. Italiju; trg. i industr. središte (prehr., obućarska, keramička, kem., metaloprerađivačka ind., strojogradnja). Jedno od najvažnijih kult. središta u Italiji. Očuvan srednjovj. izgled starog dijela grada s velikim brojem palača, fontana i crkava; kosi tornjevi Garisenda i Asinelli (XII. st.). Sjedište nadbiskupije; got. bazilika S. Petronio (XIV–XVII. st.), crkva S. Domenico (XIII. st., izmijenjena u XVIII. st.), crkva S. Francesco (XIII. st.); kompleks S. Stefano i dr. Najstarije sveučilište u Europi (osn. 1119), od XI. do XV. st. kult. i obrazovno središte j Europe. Više akademija, Tehn. visoka škola, knjižnica (Biblioteca universitaria, osn. 1712; Biblioteca comunale, osn. 1801. i dr.), muzeja (Museo Civico, osn. 1712, s čuvenom umbrijskom i etrurskom zbirkom) i galerija. Rodno mjesto četvorice papa i G. Marconija. Naseljena od brončanog doba. Za Etruščana grad pod imenom Felsina. Sred. ←IV. st. razara je kelt. pleme Boji. Rim. vlast od poč. ←II. st.; pod imenom Bononia kolonija je od ←189. U B. je ←43. sklopljen II. trijumvirat između Oktavijana, Antonija i Lepida. Tijekom doseobe naroda stradava u prodorima germ. plemena; 727. pustoše je Langobardi. God. 756, zajedno s Ravenskim egzarhatom, dospijeva pod vlast pape, ali zadržava široku autonomiju. Od XII. st., po uzoru na ostale tal. gradove, neovisna komuna na čelu s načelnikom (podestà); u istom stoljeću utemeljeno je sveučilište. Pod papinskom vlašću od XVI. st. do 1859. Za Napoleona pod franc. upravom; 1815. vraćena Papinskoj državi. Od 1860. u sastavu Kraljevine Italije. Njem. okupacija 1943–45. U B. je od 1552. do konca XVIII. st. opstojao Collegium hungarico-illyricum za pitomce iz Hrvatske i Ugarske.