novi historizam (engleski: new historicism), američki književnoteorijski smjer koji tekstu pristupa kao dijelu široke mreže povijesno povezanih okolnosti koje zajedno opisuju duh vremena. Novohistoričari nastoje djelo razumjeti unutar konteksta njegova vremena, kao i razumjeti taj kontekst putem djela. Najplodnije su tlo našli među renesansnim dramskim tekstovima koje ne analiziraju kao umjetnička djela, nego kao dokumente povijesnih društveno-političkih sustava moći i složenih mehanizama kulturne reprodukcije. Novi historizam nastao je 1980-ih, a njegov je najistaknutiji teoretičar → Stephen Greenblatt.