bongo, kubanski bubanj, poput drvena kablića s gornje strane zatvorenog kožom, a s donje otvorenog; redovito su dva i različite veličine (promjera 15 i 20 cm) povezana u par, koji se pri sviranju drži među koljenima (može biti i na stalku). Ugođeni obično u intervalu povećane kvinte. Zvuk se proizvodi udaranjem prstima ili šakom po koži. U početku služilo za pratnju plesa (mambo, ča-ča-ča), potom uvedeni u suvremene plesne sastave, pa i u ozbiljnu glazbu (Varèse, Orff, Boulez).