bonitet (latinski), opća oznaka pouzdanosti (vjerodostojnosti tvrtke ili pojedinca, valjanosti potraživanja, naplativosti mjenice, kakvoće zemljišta i dr.), ocjena o postojanju zbroja svojstava koja ulijevaju povjerenje i opravdavaju poslovanje. U užem smislu, ocjena o postojanju svojstava koja poslovnoga partnera čine sigurnim dužnikom, bilo da je riječ o banci u koju se ulaže novac, ili o poduzeću ili pojedincu kojemu se odobrava kredit. Uzima se u obzir ponajprije kreditna sposobnost, ali je važan i ukupni poslovni ugled stvoren u prošlosti kao i procjena poslovne sposobnosti u budućnosti s obzirom na predstojeći kreditni ili poslovni odnos. Procjena boniteta stručan je posao posebnih službi u banci ili poduzeću, ali i posebnih organizacija koje ga obavljaju uz naknadu. Postoje i poslovne publikacije koje daju obilje informacija o poduzećima, osobito o izdavateljima vrijednosnica, što može poslužiti ulagačima prilikom procjene rizika i pouzdanosti dužnika.