Borromini, Francesco, talijanski graditelj (Bissone, 25. IX. 1599 – Rim, 2. VIII. 1667). Jedan od najznačajnijih predstavnika zrelog baroka u talijanskoj arhitekturi. U početku radi kod Carla Maderne i Giana Lorenza Berninija (poslije njegov protivnik) u Rimu. Nesputanom fantazijom i tehničkom virtuoznosti, te primjenom raznovrsnih arhitektonskih i dekorativnih elemenata stvara građevine bogatih i razigranih tlocrta i pročelja (konkavnim i konveksnim oblicima postiže jake dekorativne učinke). Glavna djela ostvario u Rimu: crkva San Carlino (puno ime San Carlo alle Quattro Fontane), Oratorio dei Filippini, Basilica di Sant’Andrea delle Fratte, pregradnja palače Falconieri i dr.. Radovi Djelo Francesca Borrominija i Arhitektonski opus I i II objavljeni su nakon njegove smrti. Znatno utjecao na razvoj njemačkog i poljskog baroka.